Dijagnoza

Es-selamu alejkum we rahmetullahi ve berekatuhu. 

Dragi moji, danas ćemo Allahovom voljom imati drugo predavanje drugog dijela edukativnog seminara o duševnim bolestima za pacijente. Tema ovog predavanja je ‘Dijagnoza’. Dijagnoza bolesti, ili dijagnoza slučaja. Naravno, ovo je predavanje za bolesnika ako želi da sebi dadne dijagnozu, za razliku ako je u pitanju učač rukji, onda je kako će dijagnozirati slučajeve. Zašto dijagnoza ako slušamo da ima onih koji niječu ovu stvar, kaže: “Nema potrebe za dijagnozom. Uči sebi, i dovi Allahu, Allah će te izliječiti inšallah.” Kažemo “Da”. To je kad nešto ne znam, nemam znanja, niti mogu naučiti. Kao što je bilo ljudi prije, bolesnika, nisu ništa znali. Međutim, u ovom vremenu, Allahovom dobrotom, sa širenjem znanja i obrazovanja, čovjek je spoznao bolesti i njene vrste, kako se od njih zaštiti, koje trave treba uzimati, koje tablete, i šta treba uraditi naspram fizičkih bolesti koje takvima smatra. Tako isto bolesnici treba da uče o duševnim bolestima ako su se one već proširile. Urok, sihr, džinski dodir, i druge psihičke bolesti kao depresija, anksioznost, strah, i druge slične stvari. Čovjek treba da uči. Ono što tiče vjere, i što se tiče medicine. Dijagnoza je bitna jer većina bolesnika želi da zna šta mu je. Želim da znam šta je pri meni. Da li sam nešto umislio, ili imam stvarnu bolest. Isto je kada ode i kod doktora. Doktor dođe i kaže da mu nisu ništa našli. Svi nalazi dobri. Većina se neće s tim pomiriti. Otići će do drugog doktora koji će mu reći da uradi druge nalaze. Zatim mu kaže da se pokazao problem na određenom mjestu, dok se to isto nije pokazalo prvom doktoru. Prema tome, bolesnik treba da istražuje i traži svoju dijagnozu za svaki problem i bolest. Prema tome, kažemo: “Dijagnoza kod bolesnika, ako želi sam sebe liječiti, uglavnom se oslonja na određene stvari.”  Kako i odakle si sebi dao dijagnozu? Kaže da ima islamskog znanja i obrazovanja, musliman je. Znam da je urok istina, sihr također, kao i šejtanski ezijet. Pa ako me šta zadesi, želim spojiti, a to je ispravno, želim spojiti odlazak u bolnicu sa učenjem samome sebi. Treba da se podučim simptomima, naprimjer, prehlade, gripe, groznice, i slično, kao što također treba da se podučim simptomima uroka i sihra. Imam znanja o tome, prema tome, dao sam sebi dijagnozu, početnu dijagnozu. Imam simptome uroka jer sam lijep, zgodan, imam dugu kosu, bogat sam, jak, pa me je urok zadesio u tome. Druga grupa ljudi je sebi dala dijagnozu putem bolesti nekoga u porodici. Kako si sebi dao dijagnozu, upitamo. Kako si saznao da si iskušan sihrom? Kada dođe bolesnik i kaže učaču, prijateljima, ili ljudima: “Ja sam opsihren.” Kako si saznao da si opsihren? Pa kaže da mu je porodica opsihrena. Majka mi krv povraća, ili izbacuje kosu iz stomaka. Otac mi je “svezan” prema majci. U kući nalazimo talismane i hamajlije, poprskane stvari, zakopane. Ja patim od toga i toga. Sestra pati od toga i toga. Prema tome, stvar je jasna, da je ovaj bolesnik sam sebi dao dijagnozu za sihr. Treća grupa ljudi možda sebi dadne dijagnozu na osnovu snova, snoviđenja i njihovih tumačenja. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: “Snoviđenja su dio od 46 dijelova vjerovjesništva.” Prema tome, ako bi te snove protumačio iskusan čovjek u tumačenju snova, nije kao što slušamo u današnje vrijeme da je svaki učač postao tumač snova. Kažemo da je to pogrešno. Govorim o sebi, ne tumačim snove. To nije manjkavost i sramota. Sramota je da svaki učač rukji koji je tek ušao u polje rukje postao učač i tumač snova. Pročitao dvije riječi od Ibn Sirina i postao tumač snova. Kažemo da od ovakvih ne uzimaš tumačenje. Ako bi ih protumačio pa se zatim ti snovi ispune, poznato je da se snovi ispune uglavnom onako kako se protumače. Zato savjetujemo po pitanju toga. Ako bi čovjek rekao da je vidio snoviđenja, njegova majka također, pa su se nakon ovih snova stvari razjasnile i pokazale. Onda je uredu. Možemo reći da su se ovi snovi poklopili sa stvarnošću. Ili kaže da je tražio uputstvo od Allaha kroz dovu. Uradio sam kako je uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Dovio sam Allahu, subhanehu ve te’ala, da mi pokaže moju bolest. Čovjek ima problem i bolest. Otišao je kod doktora ali ništa našao nije. Pa sam dovio Allahu prije spavanja: “Gospodaru, ukaži mi na moj problem i bolest. Gospodaru, otkri moju bolest i njen lijek. Allahu, otkri moju bolest i način izliječenja od nje.” Pa kaže da su se snoviđenja ponavljala tri dana, da sam opsihren, i da je sihr u stomaku. Treba da uzima određeni lijek i terapiju. Uzeo sam tu terapiju pa su izašle stvari iz mene, nešto poput kamenja, drveta. Čudne stvari kojima nije mjesto u stomaku. Kažemo da su znakovi sihra, i da su to iskreni i istinski znakovi. Dova Aiše, radijallahu anha, prije spavanja je bila: “Allahu, molim te za lijepe i istinite snove, snoviđenja koja nisu laž.” Čovjek može doviti sličnim dovama. Ako bi to onda vidio, reći će da su to znakovi i dokazi da je naprimjer opsihren.

Četvrti način dijagnoze: Neki su se vratili sihirbazima po pitanju dijagnoze njihovih slučajeva. Upitaš ga kako zna da je opsihren. Kaže da je išao kod neke osobe, ili je zvao, ili neko od porodice ga je obavijestio da je se raspitao za njegov slučaj. Sihirbaz je pitao za njegovo ime i ime majke, pa mu je rečeno da je ta osoba opsihrena. Sihr potiče od te i te godine, stavljen je na to i to mjesto. Kažemo da je možda došao do dijagnoze da je opsihren. Sihirbaz može reći istinu ali ubaci mnogo laži sa istinom. Možda dopre do toga, bila istina ili laž, pa kaže da je sebi dao dijagnozu na ovaj način. Možda ne bude opsihren, možda bude opsjednut šejtanima. Međutim, slušamo, ne od malog broja bolesnika, da je opsihren ili nešto drugo, da je dobio dijagnozu putem sihirbaza. Kroz rukju se pokaže da je istina, pa se zatim liječi. Može biti da se ta osoba liječila kod sihirbaza sihirom, pa kad su došli do određenog stadija kazali su da ne mogu protiv ovog sihra; ili da se sihr obnavlja, ne možemo ništa, ili da su stali i prešutili ne govoreći bolesniku ništa. Medjutim, bolesnik kaže da zna da je opsihren. Peta stvar je da čovjek ima znanja u ovim stvarima. Učio je i izučavao, bio kod ovog učača, kod onoga, pa je tako možda sakupio više iskustva od nekih učača rukji. Razjasnili su mu se simptomi uroka, sihra, i džinskog dodira. Uvidio ih je na sebi, porodici, na bolesnicima koje je sreo ili vidio, ili preko interneta. Prema tome, kao rezultat toga dao je sebi dijagnozu na ovaj način. Postoji dijagnoza putem vesvesa. Dao sebi dijagnozu putem vesvesa. Kako putem vesvesa? Čitao je o simptomima uroka, sihra, pa je onda sebi kazao: “Da, vidiš, imam bol ovdje, imam bol ondje. Ja sam opsihren.” Ovdje kažemo: “Ako se na ovakav način dadne dijagnoza pa onda sam sebi uči, kažemo: ‘Vallahi, nije dovoljno.'” Mora i treba da ode kod učača rukji kako bi mu učili i samim tim dijagnozu uspostavili. Pa ako bi rekao da osjeća simptome sihra, ispitat će ga, učiti mu, dati ćemu program i terapiju, zatim će ustanoviti je li sihr, ili nije ništa, ima vesvese. Na koga se spušta ova dijagnoza? Na bolesnika labave ličnosti, ili na onoga koji ima vesvese. Može da se desi i bolesniku koji je ranije deverao sa sihrom. Čovjeku koji je kušao sihr i njegovu gorčinu. Pa ako bi osjetio ponovo nešto, rekao bi sebi da je počeo osjećati iste simptome. Opsihren sam. Može biti da je stvarno opsihren, ili da je pogođen vesvesama zbog ranijeg bolnog iskustva. Ima primjer koji je poznat kod većine Arapa: “Koga zmija ujede, boji se i špaga.” Ako bi čovjek bio ugrižen od strane zmije, ako bi osjetio ovu bol, ovaj otrov, liječenje od toga, pa zatim zavrtiš špagom pored njega, prepao bi se. Zašto? Jer je kušao bol. Reći će: “Zašto to radiš? Ja sam propatio.” Zato čovjek koji je bio urečen, uvidjeti ćeš da je jako osjetljiv. Samo govori: “Reci ‘bismillah’, ‘mašallah’.” Vidjet ćeš takve. Neki kore takve. Kaže ti imaš vesvese. Kažem: “Braćo, imajte razumijevanja. Ne znate šta je prodeverao.” Također, kažemo tom bratu da bude blaži prema sebi kako šejtan ne bi iskoristio ovu priliku pa mu naudio u stvarnosti. Također, opsihrena osoba koja je 3, 4, ili 10 godina propatila zbog sihra. Propatila šta je propatila. Ako bi osjetio neke simptome da su se vratili, a moguće je da su to šejtanske vesvese, ili vanjski šejtanski ezijet, kako bi ga umislio da je opsihren, ovdje kažemo bolesniku da osaburi kako je ranije osaburio. Osloni se na Allaha, i od Njega potraži zaštitu od šejtana. Uglavnom, to su dijagnoze koje bolesnik dadne sebi. Kao što smo rekli, putem sihirbaza, snova ili drugih stvari. Dijagnoza može biti i putem učača rukje.

Otišao je do šerijatskog učača rukje koji nije iskusan u ovom polju, pa mu dadne pogrešnu dijagnozu. Možda ode do učača rukje koji ima iskustva u ovome pa mu dadne dijagnozu da je opsihren, zbog dokaza koje je našao u snovima ovog brata, u njegovoj stvarnosti kako i šta osjeća, tokom rukje prilikom učenja, kao i kroz terapiju i program. Ovdje, također, data mu je dijagnoza. Također, moguće je da bolesnik dobije dijagnozu svog slučaja kroz pitanja dijagnoze koja su postavljena na neke internet stranice. Imam primjedbu i zamjerku na mnoštvo pitanja za dijagnozu. Prvobitno kada su se postavila ova pitanja za dijagnozu, bilo je otprilike 30 pitanja. Naprimjer: Osjećaš li glavobolju, maglenje očiju, vrtoglavicu, bol u stomaku, bol u ostalim određenim dijelovima tijela. Pred akšam se dešaje to, ujutro to i to, za vrijeme namaza tako i tako, tako da se daju odgovorajući odgovori. Neki su produžili broj ovih pitanja nakon što su ušli na internet i forume, svako od njih ubaci 2-3 pitanja, tako da je se došlo do otprilike 140 pitanja za dijagnozu. Pa kada čovjek pročita, i ja kada bih pročitao, ili ti, kazali bi: “Ovo imam, imam ovo, imam, imam, imam i ovo.” Na kraju bi procenat bio 70-80 posto pozitivnih odgovora, pa bi bilo da si opsihren, urečen, ili pogođen džinskim dodirom, a to nije istina. Pitanja za dijagnozu nisu na ovaj način. Kažem: Ko je sebi dao dijagnozu kroz sva ova pitanja, kažem da je pogrešna dijagnoza. Međutim, ako bi čovjeku bila uspostavljena dijagnoza na osnovu njegovog slučaja, da ga upitaš prvo na šta se žali, pa kaže na glavobolju, na ovo, i na ono. Na tri stvari se žali, četri ili pet. Tek onda odredim koja pitanja ću ga pitati. Odgovorit će na određena pitanja za njegov slučaj. Pogledat će mu se medicinski nalazi, šta vidi u snu, kako bi se stvorila slika stanja. Nekima kažeš da ode doktoru i da uzme određene lijekove, da ti uradi nalaz za to i to, jer mi nismo doktori, samo smo iskustvom ovdje došli. Zatim kaže da je išao gdje su mu rekli da ima manjak recimo vitamina D, ili B. Počeo sam to uzimati i pola onoga na što se žalim je nestalo. Onda mu kažemo da ćemo sada rukjom djelovati. Spojiti ćemo jedno s drugim. Bolesnik mora da vodi računa o mnogim stvarima za sebe. Moguće je da bolesnik sebi dadne dijagnozu na osnovu događaja koji mu se desio. Kakav je to događaj? Neki kažu da su opsihreni. Odakle ti to? Kune se Allahom da je opsihren. Brate, ne kuni se. Kaže da mu je amidža sihirbaz. Ima rituale sihra. Rekao mi je jednog dana, kada se na mene naljutio, da će me opsihrit. Ili se zakune da ga neće ostaviti da se zaposli ili oženi. Pa kaže da je još uvijek nezaposlen i neoženjen. Hoćemo li mu reći da ga je amidža opsihrio, iako je sihirbaz? On kaže da je to dokaz da je to sihr. Kažemo da nije tako. Ovdje kažemo ovom bratu, pitamo ga neka pitanja: Šta si završio od škole? Kaže da nije išao u školu. Jesil radio kad šta? Kaže da nije. Kako će ti onda nafaka doći, kako ćeš se oženiti? Kaže da ne zna. Onda ćemo odbaciti pitanje sihra, osim ako bi imao pri sebi te stvari. Druga stvar, koliko su samo prijetnji ljudi dobili po pitanju sihra. Učaču rukji je zaprijećeno sihrom od šejtana i drugih mimo šejtana. Bićeš opsihren, i stvarno mu sihr postave. Međutim, normalno ide ništa mu se ne dešava. “A oni ne mogu nikome naštetiti osim Allahovom voljom.” Nije dokaz ako je sihirbaz zaprijetio, rekao da će napraviti, i napravio ga, da si ti opsihren. Možda je to uradio ali taj sihr nije djelovao. Zaštitnik, subhanehu we te’ala, nije dozvolio. Prema tome, mora biti ispravljanja, razvrstavanja i redoslijeda u ovim stvarima. Kao što smo pojasnili kroz tačke koje smo spomenuli. Uredu. Razumjeli smo ovu stvar. Postoje neki alati koji pomažu pri dijagnozi. Upitamo čovjeka kako zna da je opsihren, da je opsjednut, i slično. Kaže da mu se tijelo uznemiri, trese se, kada čuje ezan. Ruka mi se pokreće, diže se u zrak ovako. Jedan kome sam učio, nakon što je bio u bolnici, spomenut će njegovu priču posebno. Njegova majka na početku kaže da joj se sin prilikom ezana pretvori u loptu, klupko, iz njega izlaze glasovi i krikovi. Pretvori se u loptu, skupi se kao onaj koji će ući u sanduk. Iz njega izlaze čudni glasovi, ne znamo šta je to.

Na kraju su ga odveli u bolnicu prije nego smo ga i vidjeli. Stresli su ga elektro šokerom, a predhodno su njegovi potpisali da bolnica nije odgovorna za bilo kakvu nastalu štetu. Tri strujna udara koja su mu uništila moždane ćelije. Samo je hudio kada sam ga vidio. Uglavnom, rekli smo da ezan tjera šejtana. U nekim slučajevima utječe, u nekima ne. U nekim slučajevima to što je u tijelu nije džin. Može također biti da je džin musliman pa nema reakcije. Razlikuje se zbog različitosti šejtana u ovim tijelima. Neki svome slučaju daju dijagnozu kroz crni misk. Ako ga pomiriše dobije napad ili epilepsiju. Ima video isječak na našem kanalu. Rekli smo da isječke koje stavimo na YouTube da su radi učenja. Pomiriše misk, posebno na našim putovanjima van države, staviš misk na nos zdrave osobe, da bude zdrava osoba kako bi drugima dokazao. Da ne bi pitali šta ste učili ili radili, zašto je ovo ovako. Samo mu kažeš da ovo pomiriše. Neki kažu da je lijep miris. Drugi pomiriše pa dobije napad – epilepsiju. Zatim im kažemo: “Šta je ovo?” Ovo nije miris koji guši čovjeka, prekida njegovo disanje, ili mijenja kisik u nešto drugo. Ne! Ovdje kažemo da je ovo dokaz da ima nešto u njegovom tijelu. Dokaz da je nešto u njegovom tijelu. Neki koriste “asafoetida” zbog jačine njegovog mirisa. Prije, želim spomenuti naše majke, slušali smo da kada neka od njih padne u kući, šta rade komšinice, sestre i druge žene? Donesu crveni ili bijeli luk, ili nešto jakog mirisa. Kada stave pod nos, probudi se, ustane i nastavi svoj posao. Zbog čega je ova nesvjest? Nemamo dokaza, neki medicinski razlog, a može biti i prolazni šejtanski ezijet koji je otišao sa ovim jakim mirisom. Ovo je znači još jedna vrsta dijagnoze. Neki uzmu naučeno ulje ili vodu, pa popije, zatim povrati, ili osjeti tjeskobu, gorak okus, ili sladak, i drugo mimo toga. Tako isto kada se namasira maslinovim uljem, kaže da mu tijelo gori, ili da se nešto kreće u njegovom tijelu. Bol u ruci, glavi, ima osjećaj da će mu oko ispasti, nešto hoće da izađe iz uha. Prema tome, to su jasne stvari. Te stvari se dešaju sa Arapima i nearapima koji ne razumiju ništa od ovih stvari. Dijagnoza može biti, kao što smo rekli, kroz rukju. Allahovim govorom. Može biti govorom, dovom il’ govorom. Može biti da čovjek spozna i nađe lijek kroz trag osobe koja ga je urekla. Kaže da osjeća nešto, a to se desilo nakon što me je dotična osoba pogledala i kazala: Imaš jako tijelo, lijepo tijelo. Pa kaže da se sjetio hadisa ashaba i njegovog događaja sa drugim ashabom, pa je uzeo trag te osobe i stavio u vodu kojom se okupao, pa kaže da se vratio u normalne aktivnosti. Ovdje kažemo da je sam sebi dao dijagnozu, i da je sam sebe izliječio na ovaj način. Neki sebi dadnu dijagnozu kupanjem hladnom vodom. Hladna voda ima svoju korist, to ćemo spomenuti Allahovom voljom u posebnoj epizodi vezano za tu temu. Nekima će ta terapija odgovarati, nekima neće. Bio zdrav ili opsjednut. Generalno, ko se  okupa hladnom vodom a pri sebi ima nešto, većinom kažu da su osjetili da se nešto spustilo od glave prema nozi. Neki kažu da mu je došao jak krik. Različite vrste ljudi za koje ne možemo reći da imaju psihičkih smetnji. Neki kažu da im se nešto skupilo u stomaku pa je izašao smrad kojeg ranije nikad nije osjetio. Poslije toga kaže da se hvala Allahu vratila njegova snaga. Kažemo da je to možda urok koji je izašao, belaj koji je izašao. Međutim, da kažemo da je izašao džin, te i te boje, takvog izgleda, to ne možemo nikako reći. Griješi ko radi tako. Također, moguće je da se dadne bolesniku dijagnoza udaranjem. To se desilo, kome? Kako se čovjek ne bi šprdao i loše ponio po tom pitanju. Neki kažu samo šerijatska rukja. Šerijatska rukja je uredu, ali sa šerijatskom rukjom idu popratne stvari, kao što je uradio šejh Ibn Tejmije, ili kao što je uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je udario ashaba u prsa kazavši: “Izađi Allahov neprijatelju, ja sam Allahov Poslanik.” To isto je uradio šejhu-l-islam, Ibn Tejmije, udarao je momka koji je imao napad toliko da su oni oko njega mislili da je ubijen. Poslije toga je progovorila džinkinja kazavši da ga voli, da je muslimanka, da želi s njim hadž obaviti, i druge stvari. Duga je priča. Naravno, ovaj postupak, neki kažu da je to zasebno za Ibn Tejmiju. Kažemo da nije tako. Ibn Kajjim je isto tako radio. Ibn Muflih, i drugi koji su bili u tim vremenima, i drugim vremenima.

Uglavnom, to je jedan od načina dijagnoze. Nekima bi dolazio bolesnik, prouči mu dva ajeta i udari ga. Možemo reći da je ovaj postupak u ovome vremenu nepotreban, ne bi se trebao dešavati na ovaj način, jer je nama olakšano, može se stanje bolesnika utvrditi bez toga. Dok u drugu ruku, prigovaranje ovom postupku u potpunom smislu, sa svim svojim oblicima, nije uredu. Neki otkrivaju ove bolesti kroz pritisak na tijelo. Neki su izašli sa stvarima: Pritisni ovo, pritisni ono. Ovo je poznato od ranije, kod Kineza, u istočnoj Aziji, u Indoneziji, i kod drugih. Oni liječe trljanjem tijela ili pritiskom na tijelo, i slične stvari. Te stvari imaju uticaja na duševne bolesti. Nemojte me pogrešno razumjeti, ne utječe direktno na duševne bolesti, nego ovo pritiskanje utječe i liječi, relaksira. Isto kada dođeš kod epileptičara i uzmeš ga za ova mjesta nazad, ispod potiljka a blizu vrata. Ovdje se isto može uraditi dijagnoza. Pritisneš ovdje, i odmah se pokaže njegovo stanje. Kako znaš za ovo? Kaže vidio je nekog šejha da to radi. Uhvati ga s dva prsta ovdje na vrh nosa naprimjer. Ili odmah iznad obrva pritisne prstima, ili na jabučice ispod očiju. Kako to znaš? Kaže da je vidio od nekoga. To je zasebna nauka. Prije nego sam počeo sa rukjom, bavio sam se time. Međutim, bila je odbačena i pokuđena ta metoda u to vrijeme, pa smo počeli da rukjom. Zašto? Govorili su odakle ti da tu trebaš pritisnuti, jel to nešto vidiš? Vallahi, ne vidim. Javila se sumnja kod ljudi pa smo to ostavili. Iako ima utjecaja. Ono što je u duši utječe na tijelo zavisno od onoga šta je u duši, bio urok ili nešto drugo. Također, tradicionalni ljekari (travari) u našem vremenu i predjelu, kada bi liječili od nekih bolesti kao što je urok, radili bi masažu kako bi se u tijelu na leđima sakupilo nešto veličine krastavice, ili nešto u obliku lopte, zatim te stvari nestanu dok ujedno i uče, dok čovjek ne ustane potpuno zdrav. Nekad izađe u obliku gasova.

Kako da je ispod kože a zatim izađe kroz gasove? Oni sami ne znaju razlog. Elhamdulillah, bitno je da je to ljekovito. Međutim, kada su se učači rukje dotakli ovoga, i oni koji istražuju ovo pitanje, neću reći učač koji uči Kur’an, a zatim dadne ulje i vodu, i riješi se pacijenta, nije tako. Nego onaj koji se raspituje o ovakvim slučajevima, i prati ih, onda će s te strane mnogo toga uvidjeti. To su neke vrste liječenja za koje smo rekli. Kada kažem maslinovo ulje, ne mislim na njega samo. Neko će reći zašto ne spominjemo ćurokot ulje, i druga ulja? Kažemo za sve generalno, bilo da je mazanje, pijenje, ili kupanje, ili da je u pari – dimu. Neki kažu da su stavili indijski kostus, zapalili ga i njegov dim udisali, kaže jedan da je nakon toga povratio. Jedna sestra je udisala dim zrnadi gorušice, pa kaže da je spao zamotan papir. Uslikala mi je. Ne zna odakle je pao. Prema tome, ove stvari mogu uništiti neka djela šejtana. Međutim, hoćemo li doći i reći da je ova trava za sihr, a ova je da zapali tog i tog džina. Kažemo da nije tako, trebamo se toga ostaviti. To su uzroci, ako su već dozvoljeni, bez da bolesnik misli da oni sami po sebi koriste i liječe. Nema smetnje da se ovo koristi. To ćemo Allahovom voljom pojasniti drugom prilikom. Hurma adžva je od uzroka. Neki kažu da kada pojede adžva hurme, da iz njega izađu konci, ili nešto slično crnim manjim zmijama, kažemo da je to dokaz bolesti u stomaku. Žališ li se na ovo, žališ li se na ovo? Kaže “Da”. Onda je to dokaz sihra. Budi ustrajan i nastavi, uzmi ovo uz terapiju, uzmi i ovo. Zatim kaže da je otkrio da je zbilja bio opsihren, i da je imao to i to. U to isto ulazi med, zemzem, i druge stvari koje ćemo spomenuti. Ovo je ono što sam htio spomenuti po pitanju davanje dijagnoze koja može biti kroz snoviđenja, snove, kroz uputstva i dove, putem učača rukje, sve dok na kraju ne suzimo pitanje dijagnoze, zatim ćemo pojasniti kako ćeš dati sebi dijagnozu Allahovom voljom u slijedećoj epizodi. To bi bilo to, we selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.