Liječenje psihičkih slučajeva
Es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Voljeni u ime Allaha, danas Allahovom voljom imamo osmo predavanje drugog dijela edukativnog seminara za bolesnike. Tema je ‘Liječenje psihičkih slučajeva’. Ovo je bitna tema, i jako duga tema. Tema u kojoj je neprijateljstvo i mržnja između učača rukji i doktora psihijatara, iz razloga što mnogi doktori psihijatri negiraju stvar rukje kod psihičkih slučajeva. Također, mnogi učači rukje negiraju i odbijaju tu vrstu medicine kod psihičkih slučajeva. Ovdje ću nešto reći, muslimanu. Kazat ću nešto što se tiče samo čovjeka muslimana. Mi muslimani vjerujemo u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan, i kader – određenje bilo dobro ili loše. Vjerujemo u ono što je došlo u Allahovoj knjizi, što je došlo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, preko njegovog jezika. Prema tome, ko donosi vesvese čovjeku, na početku i na kraju? Odgovor je došao preko jezika doktora psihijatra, jednog starijeg doktora čije ime sam zaboravio, kada je upitan za ovo pitanje, rekao je da je vesvesa – došaptavanje u osnovi od šejtana. Rekao je da je osnova vesvese – došaptavanja od šejtana. Vesvesa je bila uzrok izlaska Adema iz dženneta. Koliko je samo stvari u koje ljudi upadnu, problemi, i kazne, sve zbog šejtanske vesvese – došaptavanja. Prema tome, to je došlo u Allahovoj knjizi. Došlo je, također, u više hadisa pitanje vesvese – došaptavanja šejtana čovjeku muslimanu. Uvijek i u svako vrijeme. Prikuči se čovjekovom srcu donoseći mu vesvese, i na zlo, poganost i odvratnost ga navraća. Spomeneš Allaha, pobjegne. Iz tog razloga, dragi moji, kada želimo govoriti o ovoj temi, neki doktori kažu da su to umišljanja i fantazije, to isto se može čuti od nekih vjerski obrazovanih ljudi, neću kazati od običnih ljudi ili edukovanih – akademika, nego od onih koji stječu šerijatsko znanje, od nekih koji posjeduju znanje, onih koji kore učače rukji za svaku veliku i malu stvar. Neću reći da imaju pravo za ono što govore, međutim, desilo se mnogo štošta od nekih učača koji su pokvarili sliku rukje. Zbog njihovih dijagnoza. Priča kao da je doktor, da je učio medicinu, a ovaj doda, a onaj oduzme. Međutim, spomenut ćemo događaj koji se desio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao sa svojim ashabima, Allah svima njima bio zadovoljan; tako klanjajući vrati se malo nazad, zatim istupi malo naprijed, zatim pruži svoju ruku. Kada bi upitao nekoga za ovo, rekao bi ti da su to čulna i vizuelna došaptavanja i prikazivanja. To je nešto psihičke prirode. Kažemo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, drugačije kaže, kaže da ga je napao ifrit s bakljom ili plamenom u ruci. Povjerovati ćemo u to jer smo muslimani, ili ćemo povjerovati doktoru psihijatru?! Razgovarali smo sa nekim doktorima psihijatrima muslimanima, kada sam im ovo spomenuo, zašutili su. Ali …, rekoše. Šta?, rekoh. Vjerovati ćemo, ili nećemo?! Vjerovati ćemo, rekoše. To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekoše. Dešaje se slično i drugim ljudima, rekoh. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored mjesta vjerovjesništva, i to dok je klanjao, Allaha dozivao, ifrit ga je napao na ovaj način. Šta je tak sa običnim ljudima, van namaza?! Skoči, upitaš ga šta je bilo, kaže da je vidio da je nešto pored njega prošlo. Hoćemo li mu reći da je to psihički problem? Treba da sagledamo slučaj ovog čovjeka. Ima li u osnovi psihičkih problema? Je li slabe ličnosti, i slične stvari, kako bi pravilno odmjerili. Uvidjeli smo, a to je stvarnost, da većina koji obole od psihičkih bolesti, bilo da je opsesivno-kompulzivni poremećaj, psihoza, šizofrenija i drugi nazivi o kojima se govori i piše, da se i sama medicina psihijatrija razilaze po ovom pitanju. Čitali smo pa pitali, kažu da sama medicina te grane ima velika razilaženja po pitanju mišljenja, istraživanja, pokusa. Jedan doktor kaže jedno, drugi kaže suprotno. Ljudi nisu čitali o ovome, da jesu, uvidjeli bi kakva su to razilaženja. Postoje slučajevi na psihijatriji koji kada se izlože onome što je učio, kaže da nema komentara. Ne može ništa reći. Šta je u pitanju? Kaže da postoji mogućnost … Šta ‘postoji mogućnost’? Daj nam nešto sigurno i definitivno. Isto kao što od učača tražimo: ‘Reci mi šta je?’ Kada kaže da postoji mogućnost uroka ili sihra, kažemo da to nije učač, ne razumije stvari. Zašto onda doktor koji je učio i život u učenju proveo kaže ‘postoji mogućnost’? Dat ćemo mu ovaj lijek, kaže. Koliko je psihijatrijskih slučajeva koji uzimaju više vrsta lijekova, pa kada ode kod drugog doktora, kaže mu: ‘Ko ti je dao ove lijekove? Ovaj ništa ne zna.’
Ovo se dešaje kod najvećih doktora psihijatara. Uvidjeli smo prilikom naših putovanja u neke države, oni koji su koristili lijekove iz Njemačke, iz Francuske, Engleske, iz te države, iz te i te države, najbolji doktori kažu: Kako ti je dao taj lijek? Zatim dođe kod drugog doktora koji mu dadne manje i slabije doze, možda jednu vrstu samo, pa tom bolesniku bude bolje. Prema tome, da li taj profesor ne zna? Dok drugi uzimaju iste lijekove ali bez ikakve koristi. Prema tome, kažemo: “Psihička bolest može imati veze sa duševnom bolesti.” To se treba rukjom provjeriti. Također, gledat će se biografija i život bolesnika. Neki su imali grub i nasilan odgoj. Strah od oca iz razloga što ga je tukao. Imao je neku nesreću pa se poslije toga boji određenih stvari, boje, i slično. Psihičko stanje osobe. Možda je doživio nešto što ga je promijenilo. Međutim, našli smo među muslimanima, koji su psihički bolesni, da ne znaju svoju vjeru. Ne znaju svoju vjeru. Drugačije rečeno, bolesni su od psihičkih bolesti raznih vrsta. Sjedneš s njim i porazgovaraš, posjetiš ga na Allaha, kažeš mu da ga je Allah stvorio, da ga je On iskušao, da mora saburati, da mora izdržati, da treba Allahu doviti, treba da uči jutarnji i večernji zikr, sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio: “Allahu, utječem ti se od brige i tuge”, a šta su to briga i tuga? To su sada psihičke bolesti. Depresija. Šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio? Tražio zaštitu kod Allaha od brige i tuge. Od tjeskobe, od rastresenosti. Sve ove stvari čovjeku prave psihičke bolesti. Jesu li to lijekovi? Ne, to je zaštita prije nego li te zadesi. Šta će čovjek uraditi ako oboli? Treba da zna da ono što ga je zadesilo, nije ga moglo mimoići. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže, kao što je došlo u sahihu-l-džami’i, da čak briga i tuga brišu grijehe. Imam tjeskobu, depresiju, imam to i to. Sve to što osjećam, Allah time briše od mojih grijeha. Šta će biti poslije toga? Radovat ću se. Sjećam se da sam jednom bratu strancu rekao, a imao je puno problema, rekao sam mu ovaj hadis. On zatim reče: “Allah hoće da mi oprosti grijehe a ja ljut, srdit i nervozan?!” Zatim reče: “Allahu, povećaj mi.” Rekao sam mu da ne govori tako. Rekao sam mu da kaže: “Allahu, Gospodaru naš, daj nam dobro na dunjaluku, i dobro na ahiretu, i sačuvaj nas kazne u vatri.” Briga i tuga koja pogađa čovjeka biva razlogom oprosta nekih njegovih grijeha. Koliko je psihičkih bolesnika koji kada čuju ovaj govor nasmijani izađu. Obradovao se. Šta Allah kaže Svom vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem? “Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,” (El-Hidžr, 97). Teško mu je u duši, tjeskoba. Depresija. Da li je tvoj problem veći od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem? Govorili su mu da je sihirbaz, vačar, lažov, luđak, i druge stvari. Šta da radim Gospodaru? “zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu-sedždu obavljaj,” (El-Hidžr, 98). Šta je lijek? Namaz, ibadet, tespih – zikr, veličanje Allaha, istigfar, zatim će sve te stvari nestati. Kada bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabrinuo, brzo bi namazu pribjegao. Govorio bi: “Odmori nas namazom, o Bilale.” Pravi lijek i izliječenje je u Allahovom govoru. Međutim, ostaju neke teže psihičke bolesti u kojima je taj bolesnik blizu ludila, Allahu se utječemo. Šta je lijek za te slučajeve? Kažemo: “Kao što se liječi u medicini te grane, treba da se liječi i Božijom medicinom, a to je šerijatska rukja.” Neko će upitati: “Čak i lud?” Da, čak i luđak. Opsjedanje je kao ludilo. Džin uđe u njega i mozak mu poremeti, pa postane kao luđak. Može biti iz osvete toj osobi jer ih je negdje povrijedio, prosuo vruću vodu negdje, ubio nekog od njih greškom, tako da preko dana postane lud. Osveta. Može biti zbog sihra kao što je došlo kod ashaba kada su učinili hidžru u Abesiniju. Kurejšije su poslali ljude za njima. Zagovarali su kod Nedžašije da ih vrati.
Pa je jedan ostao i napastovao ženu od žena Nedžašije, ili nekoga od prisutnih svećenika. Pa kada su saznali, pljucnuli su u njegovo stidno mjesto, pa je postao luđak poput divlje životinje. Prošle su godine njegovog nestanka u divljini sa divljači. Prema tome, samo jedno pljuckanje sihirbaza u stidno mjesto i postao je luđak. Sihr ludosti postoji. Kada bi se ovaj stavio u okvire psihijatrije, ima li rješenja za njega? Nema rješenja. Ima li bi analgetike, tablete za smirenje, elektro šokere, liječenje i tablete, a on bi ostao kakav jeste. Uredu, ima li njemu lijeka u Kur’anu? Kažemo da ima. Dobro, ali zašto to nismo vidjeli? Zato što nema medicinskih centara za ove stvari. Nije bilo prostora za učače rukji, da im se dadne prostor poput bolnice kako bi se smjestili ti bolesnici, uz precizan nadzor učača i doktora. Kao što doktori imaju aparate, elektro šokere, inekcije i igle, i druge stvari, a bolesnik godinama ostane u bolnici, kažemo da bi trebala biti bolnica za slične slučajeve kako bi bili izloženi Kur’anu 24 sata, određenim ajetima, ili da učači uče, da se bolesnici kupaju određenim korisnim stvarima, pa bi onda Allahovom voljom bilo rezultata. Bilo je rezultata ali su to pojedinačni slučajevi. Kod mene, i kod drugih. Kod nekih slučajeva u ovim bolnicama uvidiš znakove i simptome. Kaže da kada mu je učio, popravilo se stanje. Ne tuče se više. Jede nakon što nije jeo. Sad ima smirenosti pri sebi, dok ranije nije imao. To sve zbog jednog ili dva učenja. Ali taj učač ne može živjeti i spavati u toj bolnici, i drugim bolnicama. Nekima bude zabranjen dolazak. Dosta je, učio si. Dođi kad je vizita, a učač ne posjeduje vrijeme, i ne može sve obići. Uz dodatak da psihički bolesnici u tim bolnicama trebaju bolju čistoću mjesta. Veću svijest. To kod ljudih koji su pamet izgubili. Dok drugi koji posjećuju doktore psihijatre, uvidjeli smo da veliki procenat njih imaju slabu ličnost. Potrebni su upustva vjersko-društvenog karaktera. Neki kažu da onaj ko ima problema ide kod doktora govoreći mu kako ne može nešto uraditi, a doktor ga ohrabruje i podstiče da može. Podiže mu volju i elan kako bi nakon određenog broja sesija mogao savladati te prepreke. Mi kažemo da postoji vjersko – društveno savjetovanje koje je povezano sa našom vjerom, Allahovim govorom, sa hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Većina se veže za temu imana i zadovoljstva sa kaderom – odredbom, i sa saburom. Ustrajavanjem na saburu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da čovjeku nije dato ništa bolje od sabura. Zato ćeš vidjeti one koje je Allah iz Svoje dobrote učinio zadovoljnim, skromnim, saburli, vidjet ćeš da nemaju problema. Šta god da se desi, nema problema. Vidjet ćeš onog koji histeriše, ako mu je novac pokraden, ako je izgubio u trgovini, ili izgubio na dionicama, da trga odjeću ko kakav luđak. Dok drugi izgubio duplo više, milione, kaže “Inna lillahi we Inna ilejhi radži’un, Allahumme, edžirni fi musibeti vahluf li hajren minha (Allahu, podaj mi nagradu u ovom mom musibetu, i podaj mi bolje od izgubljenog)”. Prvi nije rekao ovu dovu. Ne zna ovu dovu, niti se klanja Allahu, subhanehu we te’ala. Dok drugi klanja, i zna da Onaj ko mu je dao, On je i uzeo. On je taj koji bogatstvo i neovisnost daje. On je taj koji čovjeka zadovoljnim čini. U Njegovim rukama su riznice nebesa i Zemlje. Ne tuguje, da tugujem za prolaznim dunjalukom?! Nije mu naštetilo, dok drugom jeste. Koliko je ovakvih priča koje se događaju. Djeca koja su odgojena da znaju šta je otac i majka, šta su dali i žrtvovali za njih, šta god da urade djetetu, ne mari. Odrasta gledajući da oni imaju pravo nad njim poslije Allaha, subhanehu we te’ala. Šta god urade s njim, on im je sin, dio njih. Dok drugi koji nije naučio i razumio mjesto roditelja, odrasta sa zlobom. Zašto me udara? Zašto mi ne daje? Zašto se loše odnosi prema meni? Pa kasnije ga zadese psihičke bolesti. Kada ga kasnije kao odraslu osobu upitaš, kaže da je kao dijete bio izložen tome i tome, tome i tome. Neki dođu pa im kažemo da je Allah stavio mjesto roditelja na visoke stepene. Da je najveći grijeh širk, a zatim neposlušnost roditeljima. Nabrojimo im još dosta toga. Zatim se smiri. Vallahi su neki u godinama, oženjeni, a imaju traumu od roditelja. Kažemo im da se boje Allaha, da sustignu ono što su propustili od dobročinstva, i da se ukrcaju na lađu dobročinitelja. Kako bi postigli Allahovo zadovoljstvo. Neki kažu da ne mogu. Kažemo da moraju. Kako da se slomi ta prepreka? Sa društveno – vjerskim savjetovanjem i upustvima. To iz razloga što tražiš nagradu i sevap. Koliko je samo ljudi koji su prešli i prekoračili ove stvari. Pitanje straha. Čega se bojiš? Kaže da ima strahove? Je li pred tobom lav pa ga se bojiš? Kaže da nije. Da li imaš neprijatelja, nekoga ko ti prijeti? Kaže da nema. Prema tome, kažemo da nema razloga onda. Kaže da ne može. Kažemo da mora ojačati. Allah, subhanehu we te’ala, kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive,” (El-Bekare, 155). Ovaj strah treba sabura. Allah kaže da obraduje izdržljive – strpljive. Jednom sam rekao: “Strah koji sada imaš, da ti neko kaže da ćeš za njega uzeti ogromnu palaču, i milione, hoće li otići taj strah?” Kaže da hoće. Koliko smo video isječaka vidjeli gdje se ljudi s njima zabavljaju: Jedan kaže da je otišao doktoru žaleći se na razne bolesti, pa mu je doktor dao gomilu navca. Zatim kaže da se nasmijao, a u tom je otišla bol, umor i strah od njega.
Allah kaže da obraduje strpljive – izdržljive. Ko su ti, Gospodaru? “one koji, kada ih kakva nevolja zadesi,” Strah je nevolja. Šta su uradili i kazali? “…samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Stalno govorimo onima koji su pogođeni sličnim bolestima, jesi li rekao: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti? Ponavljaš li ove riječi stalno kada strah osjećaš? Kaže “Ne!”. Vallahi, jedan od njih, prije sedmicu samo, deset dana tačno, ima preko 50 godina, rekao sam mu ovo, Allahom se zakleo da ne zna ovu dovu, pa je zapisao. Vallahi braćo, udaljili smo se od Allaha. Da smo bliski sa Allahom, našli bi rahatluk i širokogrudnost. “A srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju.” Šta ima više od ovoga? Također, postoje neki prirodni lijekovi za ove psihičke bolesti koje podstiču radost i sreću. Na prvom mjestu je šafran. Šafran je od biljaka koje podstiču na radost. Uzet će nešto neznatno od njega, nekoliko dlačica, pa će staviti u čašu vode kako bi se rastvorile. Popit će to i svakodnevno koristiti. Osvježavajuće je, daje elan, podstiče na aktivnost, radost i smirenost. Također, kao što smo rekli, zikrovi. Također, telbina koja je došla u sunnetu. Spomenut ćemo je Allahovom voljom. Ćurokot podstiče na smirenost, posebno ako se pomiješa sa biljkom Nana. Mnoge stvari daju smirenost čovjeku. Također, dova: “Allahu, učini naše brige jednom brigom, brigom za ahiret.” Da mu dunjaluk ne bude briga. Svaka nevolja koja zadesi čovjeka kazat će “Inna lillahi we Inna ilejhi radži’un”. Jedan ashab kaže da bi stalno govorili ove riječi, čak i kada se prekinu sveze na papuči. Kada bi se kanapa, šnjure, sveze, špage, prekinule na njihovoj obući, govorili bi “Inna lillahi we Inna ilejhi radži’un”. Danas čovjeka zadesi strah, strava, bolesti, i mnoge druge stvari, kada ga upitaš je li rekao te riječi, kaže da nije. Ti time doviš Allahu da te sačuva. Tražiš li od Allaha zaštitu od ovih bolesti, to je bolest?! Čovjek može reći: “Allahu, utječem ti se od svake psihičke bolesti. Allahu, utječem ti se od umišljanja i fantaziranja. Allahu, utječem ti se od vesvesa – došaptavanja.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio sličnim dovama. “We qul rabbi e’uzu bike min hemezati-šejtani we en jahduuruun (Reci, Gospodaru, ja tražim utočište u Tebi od sumnji šejtanskih. I ja tražim utočište u Tebi,Gospodaru moj, od njihova prisustva kraj mene.). To su te dove. Čak kada čovjek otvori Kur’an da uči, kaže euzu: “Utječem se Allahu od šejtana prokletnika.” Ulema kaže da trebaš zaštitu i utočište iako je učenje Kur’ana dobro djelo. Zašto? Kako mi šejtan ne bi donio vesvese dok učim Kur’an, i tako moje razmišljanje okreno lijevo ili desno. Tako isto i kod namaza. Prvo učiš euzu i bismilu, pa onda učiš. Kako ti ne bi došaptavao u namazu, tvoje razmišljanje i poglede usmjerio van namaza. Molim Allaha da sam nešto pojasnio po pitanju liječenja ovih bolesti, a to je da rob veže svoje srce za Allaha, subhanehu we te’ala, u svim svojim životnim stvarima. To bi bilo to, we selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.